Cilj posjete Brøndby-u ovoga puta je interview sa 21 godisnjim nogometasem Dariom Dumicem. Dario je rodjen u Sarajevu u januaru 1992 odnosno samo koji mjesec prije pocetka agresije na glavni grad nase domovine i jos jedan je u nizu mnogih talenata BH-korijena koji nastupaju po Evropi a o kojima se jako malo zna. Na taj nacin www.nogolopta.com nastavlja da vam predstavlja mlade talente i daje vam mogucnost da iz prve ruke cujete o njima od njih samih, njihovoj dosadasnjoj karijeri, razmisljanjima, zeljama, snovima i ciljevima.
Nakon uctivog ”Hvala sto si odvojio vrijeme za ovaj intervju” i kratkoga caskanja o tome kako je prosao danasnji trening veoma brzo pocinjemo razgovarati kao dva zemljaka koja su se srela u nekom gradu, daleko od svoje domovine, sa onim vec klasicnim ”od kada si ti ovdje, gdje si sve zivio u Danskoj itd. itd” te do one novije teme medju vecinom muskaraca kojima je Bosna i Hercegovina na srcu: ”Kako cemo nagovoriti dame da idemo u Brazil sljedecega ljeta?”. Na samom pocetku naseg razgovora primjecujem da Dario veoma dobro prica bosanski jezik i da zaista rijetko ima problema da zavrsi misao i recenice. Tek ponekad prebaci na danski ali za momka koj je dosao u Dansku sa samo nekoiliko mjeseci to nije toliko ni cudno.
Pocetak zivotne price Darija Dumica je kao i kod mnogih drugih mladih Bosanaca i Hercegovaca obiljezen ratom u BiH pa je najranije djetinjstvo proveo u izbjeglickim kampovima u Danskoj pocetkom devedesetih godina prosloga vijeka. Nakon boravaka u kampovima i dobivanja stalne dozvole boravka familija Dumic se seli u Roskilde, grad udaljen nekih 35 kilometara od Kopenhagena. Ovdje Dario pocinje svoje prve nogometne korake.
Dario: Moja ”karijera” tj. prvo trckaranje za loptom malo ozbiljnije je pocela u klubu koji se zove ”Himmelev-Veddelev bold klub”. Radi se o jednom veoma malom klubu koji je na moju srecu i tada, kao sto je i danas, bio veoma dobar za mladje kategorije igraca. Cak su 2010. godine dobili i priznanje od danskog NS-a za rad sa najmladjim kategorijama.., pocinje svoju pricu Dario.
Nogolopta.com: Znaci vec u Himmelev-Veddelev si sanjao da budes stasiti odbrandbeni igrac koji ce zaustavljati najopasnije protivnicke napadace?
Dario Dumic: Ha ha. Ma ne, kakvi. Ko od djecaka koji pocinju igrati lopte sanja da bude odbrambeni igrac i dobrovoljno kaze:” Hej raja, evo ja cu biti bek a vi igrajte u napadu i zabijajte golove”. Znas i sam, i ovdje je kao kod nas u Sarajevu medju djecom/rajom, da svatko sanja da bude napadac, da zabija golove drugoj ekipi. Odbrambeni igraci i golmani bi bili oni sto ne bi bili dovoljno dobri da igraju u napadu.
NL: Nemoj mi samo reci da su tvoji prijatelji danci bili talentovaniji pa si ti morao poceti u odbrani? Bilo je sljedece pitanje za Darija sa odredjenom dozom ironije u njemu a sa obzirom na njegov odgovor na predhodno pitanje.
DD: Ma ne, ja sam poceo kao napadac. Gdje ces balkansko dijete da stavis da igra u odbrani i da ne gori od zelje da zabije gol, rasiri ruke i prodere se iz sve snage? Tako sam i ja poceo kao napadac i to pravi centarfor. Kasnije sam igrao na (ofanzivnoj) sredini terena i tu se dosta dobro snalazio.
NL: Svi djecaci imaju neke svoje idole kada pocinju trcati sa loptom, ko je tada bio tvoj idol?
DD: Mislim da ni sam ne znam skroz zbog cega, ali Rivaldo mi je bio idol. Nije to da sam ja nesto navijao za Barcelonu (niti za bilo koji drugi veliki i poznati klub) ali Rivaldo je znao sa loptom napraviti stvari koje su meni izgledale nevjerovatne a posto sam uvijek bio i medju najvisim u svojoj generaciji, mozda je i to razlog sto mi se Rivaldo svidjao.
NL: Tokom nastupa za omladince Himmelev-Veddelena dolazi do nevjerovatne price da se engleski Norwich zainteresuje za tebe u vremenu kada si tek postajao tinejdzer. Kako se to desilo?
DD: Da, to je tacno. Igrali smo jedan od mnogih omladiniskih turnira i skauti Norwicha, koji su u to vrijeme kao i danas bili veoma aktivni u Skandinaviji, su me primijetili i kontaktirali da cuju da li sam ja zainteresovan da nastavim svoj nogometni razvoj kod njih. Sjecam se da mi je to tada zvucalo malo nerealno i iznenadjujuce, medjutim oni su bili sasvim ozbiljni jer u Engleskoj je rad sa omladinskim selekcijama veoma veoma profesionalan.
NL: I znaci mladi Dario iz Roskilde-a u seli u koljevku nogometa Englesku i klub ”kanarinaca” iz Norwicha?
DD: Ne, nije se to odmah tako desilo. Norwich je tada imao, mislim da i danas imaju, suradnju sa Hvidovre IF (red: nogometni klub u blizini Brøndby-a, takodje veoma poznat po radu sa telentima) i sa njima sam se dogovorio da predjem u Hvidovre gdje bi bio po njihovim nadzorom. Hvidovre je klub u kome su kao omladinci igrali mnogi poznati danski reprezentativci ( Peter Schmeichel, Thomas Khalenberg, Michael Kron-Dehli itd.). Vrijeme u Hvidovre-e je bilo veoma dobro sa mene. Imali smo srecu da nas tada trenira jedan od najboljih danskih omladinskih trenera Brian Reimer, koji je danas – na zalost, ha ha- pomocni trener u FC Købanhavn. Imali smo veoma dobru ekipu i igrali dosta dobro tako da je Norwich u julu 2008 odlucio da me kupi od Hvidovre i tada odlazim kod njih”.
Dario je u Norwichu potpisao stipendijski ugovor i proveo prvu godinu na njihovoj akademiji za mlade igrace gdje se mladi talenti uce profesionalnom nacinu treniranja i gdje su treninzi svaki dan u 10 sati.
NL: Da li je prelazak iz danskoga kluba u engleski bio veliki sok za 16-godisnjaka koji je morao da se odvoji od svoje familije da bi se okusao sa vrsnjacima u Engleskoj?
DD: Ja sam bio pravo zadovoljan i sretan u Hvidovre-ama. Mada sam se, kako je moja karijera isla naprijed sve vise vise udaljavao od protivnickoga kola a bio sve blize svome, ha ha ha, Nastavlja svoju pricu mladi sarajlija koji ocigledno nije izgubio nas smisao za humor i sale na svoj vlastiti racun. Nogometna kultura u Engleskoj i Danskoj se ne mogu porediti. Iako sam ja igrao za U18 u Norwichu tamo je konkurencija kao da igras u nekom od najvecih svjetskih klubova. Danski mentalitet je vise opusten i laganini, gdje kao omladinac imas pravo i na greske i da zaista budes omladinac. U Norwichu je bilo nesto sasvim drugo. Tu je konkurencija ubitacna, iako smo bili tek tinejdzer znalo mi se desiti da moji klubski drugovi, direktni konkurenti za mjesto u timu, tako osto startuju na treningu samo da bi me povrijedili da ja ne bi mogao igrati utakmicu za vikend. Zvuci malo nevjerovatno jer Norwich je samo jedan obican klub u Engleskoj za mnoge koji to gledaju sa vana ali kada si tamo shvatis da bi momci u U18 ekipi i brata rodjenoga povrijedili samo da dobiju mjesto u ekipi.
NL: Kakav je bio drustveni zivot u Engleskoj?
DD: Ja sam zivio kod jedne familije, tako zvani ”digs”. Zaista predivni ljudi koji su uvijek bili tu za mene. Sto se tice drugova ili ”drugova” iz kluba to je vec nesto drugo. Tamo je jednostavno sve posveceno uspjehu i meni se znalo desiti da mi ”drug” sa kojim igram zajedno i zajedno boravimo u sobi nece da posudi punjac za telefon samo zato sto smo i konkurenti za isto mjesto u ekipi. Nesto sto je nezamislivo u Danskoj.
NL: Vrijeme provedeno u Norvichu nije bas bilo najuspjesnije za tebe. Sta te pak najvise impresioniralo tamo?
DD: Definitivno FA-cup. To je kod njih tako veliko i nevjerovatno da mnogi to van Engleske tesko razumiju. Zamislite da na utakmici kupa neke zemlje za igrace do 18 godina bude preko 30.000 ljudi? To je zaista impozatno i jedan od mojih najvecih dozivljaja u zivotu kada smo igrali protiv vrsnjaka iz Manchester Citiya u polufinalu FA-cupa..
NL: Nakon kratkoga vremena u njihovom omladinskom pogonu prebacili su te u njihov prvi tim?
DD: Da, nisam bio u prvoj postavi ali sam bio sa prvom ekipom sto je bilo sasvim okej kada imas 17 i pol godina. Medjutim izgubili smo prvu utakmicu za 7:1 i tadasnji menadzer je dobio otkaz. Nakon njega je dosao Paul Lambert, koji je danas menadzer u Aston Villi. On je doveo dosta novih provjerenih igraca koje je znao od prije tako da sam ja opet pao da treniram za rezervnom ekipom i omladincima sto naravno nije bilo najbolje sa moj razvoj. Ali Paul Lambert je napravio fantastican posao u Norwichu. Njegovom zaslugom klub se opet vratio u Premiereship tako da bi bilo glupo kritikovati njegove odluke.
NL: Jesi li tada razmisljao da je odlazak u Norwich mozda bio pogresan, da si bio previse mlad i da li bi opet isto ucinio?
DD: Ne, ne mislim da je odlazak u Norwich bio pogresan. Da se razumijemo bilo je u tamo i fantasticnih dogadjaja. Kao na primjer kada smo igrao za prvu ekipu u Johnstone´s Paint Thropy protiv Swindona. Boravak u Engleskoj je bio tezak ali je je i pridonio da postanem puno jaci mentalno. Kada sam dosao u Norwich ja skoro nisam znao igrati glavom sto je kod njih nepojmljivo pa sam tu trenirao ekstra tako da je to sada jedna od mojih jacih strana. Na kraju krajeva, sve lose sto covjeka ne ubije samo ga cini jacim. Tako i moj boravak u Norwichu. Ne kajem se ni najmanje.
Dario u januaru 2010 godine prelazi iz Norwicha u Brøndby gdje je izmedju ostaloga bio jedan od glavih aktera u U19 timu. Bilo je evidentno da je iskustvo koje je skupio u Engleskoj bilo od velike koristi u danskoj U19 ligi.
DD: Primjetio sam da od moga napretka u Norwichu nema nista. Bilo je u jos punuda i interesovanja ali Brøndby je i tada bio najkonkretniji i bez ikakvih velikih obecanja a znao sam i da su se vec duze vrijeme raspitivali za mene te da klub veoma cesto pruza sansu mladim igracima. Poceo sam igrati za U19 i imali smo veoma dobru ekipu koja je osvojila dansko prvenstvo sa skoro 10 bodova razlike u odnosu na drugoplasiranu ekipu.
Nakon svega sezone i pol u omladinskom pogonu Brøndby-a Dario prelazi u seniorsku ekipu. Karijera je izgleda opet na pravom putu i Dumic ima osjecaj da njegovo vrijeme upravo tada dolazi. Dario je bio perspektivan mladi igrac a Brøndby je tada tri godine uzastopno osvajao medalje. Medjutim upravo tada klub lagano ali sigurno pocinje da zahvata velika kriza kako na terenu tako i jos vise van terena koja za malo nije kostala klub opstanka, ne samo u najboljoj danskoj ligi nego uopste kao profesionalnog kolektiva.
Ovo je jos jedna klasicna prica o klubu koji je bio nekada medju najboljim 25 u Evropi a koji je lose i staromodno rukovodstvo pogresnim odlukama dovele na ivicu propasti. Dario je za prvu ekipu debitovao 23. jula 2011. godine i do sada odigrao 50 utakmica i postigao tri gola.
DD: U prvoj sezoni kao senior bio sam vise marginalan igrac. Vecinom sam ulazio u zavrsnicama utakmica i na taj nacin sakupljao iskustvo. Cesto sam koristen i kao napadac zbog moje visine i igre glavom. U drugoj sezoni sam vec igrao puno vise utakmica i to na mojoj prirodnoj poziciji odnosno na mjestu stopera. To je bila sezona za nepovjerovati kada smo u zadnjoj utakmici protiv Horsensa izborili opstanak u ligi a klub se spasio finansijskog kraha. Sve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva smo igrali pod velikim pritiskom. To je bilo mentalno tesko jer smo znali da ne igramo samo za sebe nego i za spas kluba. Ali u takvim okolnostima su pobjede i draze. Istina je kad kazu da je uspjeh ljepsi kada si se morao ekstra boriti za njega.
Darija ugovor sa Brøndby-em veze do ljeta 2016. godine a ovu sadasnju sezonu je poceo veoma dobro. Nakon ljeta su njegove igre bile sve bolje i bolje i iako je Brøndby kupio svedskoga internacionalca Michael-a Almebäcka, Dario se uspio izboriti za mjesto u ekipi. Medjutim pocetkom oktobra mjeseca desava se Breaking news u danskom nogometu: Brøndby potpisuje ugovor sa Khalidom Boulahrouzom, covjekom koji je igrao polufinale Svjetskoga prvenstva 2010 za Holandiju protiv Urugvaja u Juznoj Africi 2010-godine te nastupao za Chelsea, HSV, Sevilju, itd. Na taj nacin Dario dobija novu konkurenciju i novi izazov u karijeri.
DD: Moze se reci da je malo nesretno za mene jer kako konkurisati sa nekim ko je svjetski poznat nogometas? Ali ja pokusavam da i ovaj izazov prihvatim sa osmijehom i sa pozitivnom energijom. Khalid je zaista igrac iz kojega zraci iskustvo i pokusavam da sto vise naucim od njega. Iako je zvijezda i konkurisemo za isto mjesto, pravo je dobar da pomogne kako meni tako i drugim mladim igracima.
NL: Ali bez igara u Brøndby-u nema poziva ni od selektora Susica? bilo je nase naredno provokativno pitanje.
DD: Ha, ha ha. Dobra ti je ta. Mene do sada nikada niko nije ni telefonski kontaktirao iz N/FS BiH niti mislim da su ikada pogledali neku moju utakmicu, pocinje Dario pricu o svome neostvarenom snu a to je nastup za mladu reprezentaciju BiH.
NL: Znaci nikada nije bilo kontakata od strane N/FSBIH?
DD: Ne!
NL: Sta mislis sta je razlog za to?
DD: Iskren da budem, ne znam mada mi se cini da selektor naseg U21 tima Vlado Jagodic slabo prati nase talente van BiH. Da se razumijemo, naravno da u reprezentaciji treba da bude nogometasa koji igraju u BeHa klubovima. Ti momci imaju veoma lose uslove za rad i ja se divim njihovoj upornosti i zelji, ljubavi za loptom ali se da primjetiti da na spisku nema nikoga iz recimo Skandinavije te relativno je mali broj nogometasa iz vana. Ali ja se nadam da je razlog nedostatak skauta te da ce to biti bolje u buducnosti. Ne zbog mene jer ja uskoro gubim pravo nastupa za U21 nego zbog drugih mladih Bosanaca i Hercegovaca koji su talenti i koji igraju po Evropi. Mislim da nas ima vani dovoljno da bi mogli pridonijeti sa nekim svojim iskustvom ali vjerujem da ce uspijeh A-reprezentacije i to promijeniti.
Dario je igrao za mlade reprezentacije Danske U17, U18, U19, U20 ali je ocigledno da je san mladoga sarajlije da zaigra za svoju domovinu.
DD: Tu za mene nikada nije niti ce biti dvojbe. Moj san je da zaigram za reprezentaciju Bosne i Hercegovine i to se nikada nece promijeniti. Utakmice A-reprezentacije prozivljavam teze nego one u kojima i sam igram a pobjeda u Kaunasu se u nasoj kuci slavila vise nego ista. Cak je i moja mama koja inace ne prati tako puno nogomet iako ga ja igram, skakala po kuci od srece a srce mi je pucalo od zadovoljstva kada sam vidio kako se pobjeda slavila u mome rodnom Sarajevu.
NL: Sta znaci odlazak A-reprezentacije na Svjetsko prvenstvo?
DD: Mislim da znaci i vise nego sto smo svjesni toga. Napokon ce se i o nama cuti pozitivne vijesti a ne samo problemi razno-raznih vrsta. Biti ce to super reklama za drzavu a za sve djecake, momke, nogometase jos veci podstrek da sto bolje i ozbiljnije radimo jer se pokazalo da mozemo uz malo ozbiljnosti i srece doci do rezultata”
NL: Jesi li kada pratio reprezentaciju BiH sa tribina?
DD: Naravno mada ne onoliko koliko bih to zelio. Ali se sjecam da sam sa djedom bio u Zenici na utakmici protiv Portugala kada smo izgubili 1:0 i da i je to bila jedna veoma teska noc. Tada sam slagao u klubu da moram hitno dobiti slobodno zbog nekih privatnih stvari. Nisam ponosan na taj moj potez ali jednostavno sam imao zelju da budem tu noc u Zenici pa sam morao nesto izmisliti. Ali ne trebamo se vracati na taj period. Vazno je da idemo u Brazil!
NL: Pa ide li Dario u Brazil, barem kao navijac?
DD: Naravno! Cak je i cura koja ja dankinja rekla da se slaze pogotovo ako utakmice budu u Rio ili Sao Paulu.
NL: Kakve su nam sanse u Brazilu?
DD: Mislim da imamo dobar tim. Dzeko, Ibisevic, Pjanic su svjetska klasa. Imamo kapitena koji je pravi vodja i srcem igra za drzavni dres. Ako nam se posreci mislim da vrlo lako mozemo biti prijatno iznenadjenje ovog mundijala. Naravno imamo i mi slabih tacki kao i svaka ekipa – kao naprimjer nedostatak konkurencije na defanzivnoj sredini terena- ali ipak sa malo srece u zrijebu ja nas vidim u osmini finala.
Optimistican je ovaj 21-godisnji sarajlija koji osim tetovaze na kojoj su rimskim slovima ispisani datumi rodjenja oca, majke i brata Luke ima i tetovazu na bosanskom jeziku na kojoj pise simbolicna poruka ”Ne mogu te oni mrziti, koliko te ja mogu voljeti”.
DD: Sve sto covjek radi u zivotu treba raditi iz ljubavi. Ljubav prema rodnom gradu, domovinivi familiji je nesto sto mi daje snagu i sto je izvor moje pozitivne energije.
NL: O cemu sanja Dario Dumic? Barceloni, Liverpoolu, Romi?
DD: Nisam od onih koji imaju velike i cesto nerelane snove. Za mene je san da postanem standardan u Brøndbyju te da nekada zaigram za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Sve osim toga bi bio samo bonus.
Nakon ugodna dva sata zavrsavamo razgovor sa Dariom u nadi da ce ubuduce biti sve manje BiH talenata koji nece biti pod budnim okom nasih trenera i saveza jer postoji zaista veliki broj nasih mladih talentovanih nogometasa van BiH na koje ne smijemo zaboraviti.
Dariov san o U21 dresu BiH se vjerovatno nece nikada ostvariti ali ko zna, mozda za koju godinu upornim radom, zalaganjem te uz dozu srece koja je cesto potrebna budemo svjedoci utakmice nase A selekcijevu kojoj Dario Dumic mijenja Emira Spahica. Na Dariu je da trenira jos bolje a na rukovodstvu N/FSBIH da naprave organizaciju rada sa mladim talentima u i van domovine. Ne zbog Darija ili nekoga drugoga nasega momka, nego zbog stalnoga napretka i boljeg sutra naseg nogometa.
(Nedim Krvavac, Nogolopta)
