Rođenog Travničanina s bogatom trenerskom karijerom svi zovu nadimkom Ćiro. Dobio ga je u djetinjstvu po lutki iz predstave, ali nikako se nije sviđao njegovim roditeljima…
„Moja majka imala je svog sveca, blaženog Petra Barbarića, kojem se zavjetovala da mene ne zovu Ćiro. Kad sam došao u Zagreb, svi su me zvali Blaž. Onda sam krenuo u poštu da javim mami kako joj je svetac uslišio želju da me više ne zovu Ćiro, kad ono neki klinac ‘Bosančeros’ zovne Ćiro i gotovo“, otkriva legendarni hrvatski trener za dnevnik Nove TV.
Iako je 1998. najemotivnija godina hrvatskog nogometa, tadašnjem izborniku Vatrenih najemotivnij trenerski trenutak u karijeri dogodio se ipak 16 godina ranije.
„Sine, logično je da svi kažu da je 1998. bio povijesni trenutak, ali ja ne mogu lagati… Za mene je najvažnija bila 1982.“
Ćiro kaže da ne može izdvojiti najdražeg igrača, bilo bi to kao da roditelj bira koje dijete više voli, no zato ima konkretno mišljenje o najboljim trenerima svijeta.
„Da se Capello rodio u Travniku, ne bi došao niti do Turbeta. A ja sam došao i do Francuske i bio treći na svijetu. Hrvatski su treneri najbolji!“
Pred reprezentacijom je Svjetsko prvenstvo, a otvaranje s domaćinom Brazilom po Ćiri je najbolje što nam se moglo dogoditi…
„Zamisli cijeli svijet, pretpostavlja se dvije milijarde ljudi, gledat će Hrvatsku i Brazil. Pa tamo i u zabačenoj džungli će se čuti za Hrvatsku… To je fenomenalno!“
Miroslav Blažević još ne misli napustiti klupu, vjerojatno će ponovno u Kinu.
„Imam privilegiju da vašim gledateljima i čitateljima zaželim sretan Božić i Novu godinu od vašeg Ćire!“
