Na svakoj je utakmici Željezničara pogledom pretraživao zapadnu tribinu stadiona Grbavica kako bi našao nekoga ko je Edinu Džeki vikao Klocu, izlazi napolje.
Čak i kada je Edin postao ime u svijetu nogometa, kada je svojim golovima nosio Wolfsburg do prvog naslova njemačkih prvaka u historiji ovoga kluba, Midhata je više od onoga što se zbivalo na travnjaku Grbavice zanimalo ko je to talentiranog dječaka tjerao iz kluba u kojem je maštao o prvim golovima.
Midhat više ne mora tražiti lice s tribina kako bi ga spojio s glasom koji ga je godinama proganjao.
Njegov je sin danas najbolji strijelac reprezentacije Bosne i Hercegovine svih vremena i planetarno je popularna zvijezda.
Englezi riječi "kloc" daju sasvim novo značenje, pokušavajući je prevesti na sve moguće načine.
"Ovo je lekcija svim onima koji nisu vjerovali u Edina, nazivajući ga klocem. Nadam se da se to više neće ponavljati, jer mi imamo toliko talentovanih dječaka kojima moramo pomoći, a ne da im uništavamo samopouzdanje i vjeru u sebe kada im je najpotrebnije“, pričao je Midhat.
Edin je iz Sarajeva otišao uz podsmijeh a vratio se kao zvijezda. Kada dođe na Grbavicu prvo što uradi jeste da sjedne na klupu za rezervne igrače. Kaže kako je klupa odredila njegovu sudbinu u Želji, klubu u kojem su talenat prepoznali jedino Jusuf Šehović, njegov prvi trener te Milomir Odović i Amar Osim, koji je odlučio da klub sa dječakom koji je neobično brzo izrastao za glavu više od svojih vršnjaka, potpiše prvi stipendijski ugovor, za 300 maraka.
Edin je od tih novaca kupio nove patike i majicu.
"Meni su se ljudi smijali, govorili kako sam 'kloc' kome je i klupa previše. Ali život se nekad čudno poigra s nama, sve se okrene u samo godinu dana“, pričao je Edin sjećajući se svojih početaka u Sarajevu.
U rukovodstvu Želje kazali su kako su dobili na bingu kada im je, kao obeštećenje, iz Češke uplaćeno pedeset hiljada maraka. Dvije godine kasnije, Teplice su postale bogatije za osam miliona maraka - toliko je Wolfsburg platio za Džekin dolazak u grad Volkswagena.
“Kada sam otišao iz Teplica, predsjednik kluba mi je kazao kako se osjeća kao da je dobio na lotu, takav se novac zaradi samo jednom u životu.”
Edin je svoj nogometni put počeo 1996., sedam godina kasnije, kao sedamnaestogodišnjak, prekomandovan je u prvi tim Želje. Iako je sa jedva 17 godina igrao utakmicu Kupa UEFA protiv škotskog Heartsa, za dvije sezone, koliko je profesionalno igrao na Grbavici, nikada nije dobio pravu priliku da dokaže koliko vrijedi.
Kada se počelo pričati o njegovom odlasku, mnogi su govorili kako Džeko nikada neće potpisati ugovor sa klubom iz zapadnog dijela Evrope, te da je pedeset hiljada maraka maksimalan iznos novca koji klub može dobiti na ime obeštećenja.
“Ljudi u Željezničaru nikada nisu vjerovali u mene. Igrao sam dvije sezone za prvi tim i nikada nisam osjetio da trener i stručni tim vjeruju u mene. Bio sam dijete kada sam ušao u prvi tim i znao sam nekada odigrati dobru utakmicu, znao sam nekada i podbaciti, ali mi nikad nisu pružili priliku da pokažem sve što znam, nikada nisu sjeli sa mnom i rekli: 'Dobro, dečko, odigrao si loše, ali nije kraj svijeta, biće bolje.' Znao sam ući u igru na petnaestak minuta i odmah čuti prozivanja sa tribina, razne uvrede i poniženja, a niko ne može napraviti ništa za desetak ili petnaest minuta na terenu. Niko, pa ni najveći napadači na svijetu, a kamoli ja sa 18 godina. Niti jednu utakmicu, zbog pritiska koji sam osjećao od prvog dana, nisam odigrao onako kako znam da mogu, nikada nisam bio opušten. Uvijek sam razmišljao šta će reći navijači ili struka. Kada sam otišao vani, shvatio sam da nije važno šta ko kaže za mene, važno je samo ono što napravim na terenu”, priča Džeko.
Češki stručnjak Jirži Plišek, koji je po nikada do kraja razjašnjenim okolnostima naprasno smijenjen s mjesta šefa stručnog štaba Željezničara, insistirao je da Džeko povede sa sobom u Češku. Plišek mu je dogovorio transfer u tamošnjim Teplicama.
Prvu sezonu u Češkoj Edin je proveo na kaljenju u drugoligašu Usti nad Labem, da bi sezonu prije odlaska u Bundesligu, koju je odigrao u Teplicama, bio proglašen najboljim stranim nogometašem češkog prvenstva, zbog trinaest postignutih golova i dvadesetak asistencija.
“Nisam se mnogo dvoumio kada sam trebao ići u Češku, nisam imao nikakvih predrasuda kada je u pitanju igranje u toj zemlji. Budimo realni, Češka je, u poređenju s BiH, zemlja idealna kako za život tako i za igranje nogometa. Čim sam otišao tamo, bio sam svjestan kako sam napravio pravi potez. Jirži Plišek je najzaslužniji za ovo što sam postao. Mislim da sam izabrao idealan put za svoj razvoj odlaskom u Češku. Tamo se igra odličan nogomet, naravno, ne na nivou najjačih liga Evrope, ali mislim da je to zbog svega što je dovoljno i potrebno mladom igraču. Pogotovo kada su napadači u pitanju, jer se igra tamošnjih klubova zasniva na jakoj, discipliniranoj odbrani i ko se tamo razvije u dobrog napadača, ima sve preduslove da napravi svjetsku karijeru”, dodao je Edin.
(Nedim Hasić)
