Posljednjih godina najviše "interesdžija" bilo je u omladinskim selekcijama reprezentacije Bosne i Hercegovine, koji su kroz naš nacionalni tim pokušavali ostvariti veći transfer. Jedan od primjera bio je Dario Župarić, koji je jednom prilikom izjavio ""Bolje mi je igrati za Bosnu i Hercegovinu, nego u Hrvatskoj biti samo potencijal".
Igrač poput Župarića uzeo je mjesto u juniorskoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine nekome ko bi "poginuo" za ovu državu. Na kraju, mladi defanzivac ostvario je svoju želju - nije bio samo potencijal u Hrvatskoj, već je upisao nekoliko nastupa za U-20 i U-21 reprezentaciju Vatrenih, tako da je poziv upućen njemu bio potpuni promašaj.
Jedan od onih koji su se poigrali sa nacionalnim dresom Bosne i Hercegovine je i Gordan Bunoza. Nastupao je za našu mladu reprezentaciju i u njega su polagane velike nade. Upravo to mu je pomoglo da ostvari transfer u Wislu. Čak ga je selektor Safet Sušić pozivao na okupljanja A tima. No, dres našeg nacionalnog tima nosio je samo iz interesa.
Kada je ostvario svoj cilj - transfer u inistranstvo, Bunoza je tada rekao: "Nisam se odrekao Hrvatske za koju imam pravo igrati, jer nemam nastup za A selekciju Bosne i Hercegovine. Ukoliko me Slaven Bilić zapazi, tu sam". Još jedan promašaj. Još jedno "ukradeno" mjesto u mladoj reprezentaciji BiH.
Takvih je mnogo, samo je razlika što su se neki sami odali, a neki ne. Sigurno da je to jedan od razloga što omladinske selekcije prave loše rezultate. Sve i da ostvaruju fantastične rezultate, zašto bi "pravili" igrače drugim reprezentacijama?! Treba nam neko ko će u skorije vrijeme naslijediti Spahića, Misimovića, Rahimića...
Plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine počeli su se pojavljivati "kandidati" za naš A tim. Igrači poput Veroljuba Salatića željeli su igrati za reprezentaciju Srbije, a sada bi sa Zmajevima u Brazil. Licemjernim izjavama želi napraviti sebi mjesto za put u Brazil.
"Ponosan sam što sam Srbin i to iz Republike Srpske i moja velika želja je da igram za moju otadžbinu, srpsku reprezentaciju. Gdje god bio, dostojno ću reprezentovati Republiku Srpsku i Srbiju. Moja želja je da bar jednom obučem dres Srpske", svojevremeno je govorio Salatić.
Još jedan "interesdžija". Izjavio je da bi mu bila "čast" sa BiH otići u Brazil, jer se svjetska prvenstva ne igraju svake godine, niti fudbalska karijera traje do 40. godine. Očigledno mu je "dotužilo" igrati u Grasshoppersu deset godina i Mundijal mu je posljednja prilika da ostvari neki značajniji transfer, s obzirom da mu je 28 godina.
"Interesdžije" nam ne trebaju! Sjetite se Sergeja Barbareza, Saše Papca, Hasana Salihamidžića, Elvira Bolića... Ili sada Emira Spahića, Asmira Begovića, Miralema Pjanića... E takvi nam trebaju - oni koji igraju srcem.
(Anel Kerić, ScSport.ba)
