U prvom pokušaju domaćinstva, 1950., ‘Seleçao Brasileira’ je ostao bez naslova porazom od Urugvaja na Maracani, osvojen Kup konfederacija prošlog ljeta dao je vjetar u leđa izabranoj vrsti Felipea Scolarija, zadnjeg trijumfatora s ‘kanarincima’ u Koreji i Japanu.
Četvrti hrvatski nastup
Tada su Brazilce predvodili Ronaldo, Rivaldo i Ronaldinho, danas Neymar, Hulk i Oscar, pojačani bekovima Barcelone ( D. Alves) i Real Madrida ( Marcelo). Navikli su igrati pod pritiskom da je samo prvo mjesto uspjeh, no tek u natjecateljskim utakmicama predstojećeg ljeta moraju dokazati da su bolji od najboljih Europljana, Španjolske, Italije, Njemačke i Nizozemske te svojih najvećih kontinentalnih rivala Argentine i Urugvaja…
Hrvatska nastupa na svom četvrtom Mundijalu, samo kao debitant, 1998. u Francuskoj, prošla je skupinu i dohvatila brončanu medalju.
Nezahvalno je prognozirati što bi bio povoljan ždrijeb izabranicima Nike Kovača, koji su 2002. ‘zglajzali’ na Meksiku i Ekvadoru, a 2006. na Japanu i Australiji.
Iznimka zbog Francuza
Izbjeći skupinu s nositeljima Južnoamerikancima i predstavnike crne Afrike doima se poželjnim Hrvatskoj; naši igrači si žele Alžir ili Ganu, Švicarsku ili Belgiju, te Iran, Honduras, poznatu nam R. Koreju ili najlošije rangiranu Australiju. Dobro zvuči skupina: Argentina, BiH i Južna Koreja jer smo u sedam posljednjih utakmica protiv tih reprezentacija upisali sedam pobjeda.
Plesno-glazbeni šou u skladu slogana World Cupa “Svi u jednom ritmu” održava se u Costa do Sauipe, u afrobrazilskoj regiji Bahija, odakle su ‘dinamovci’ Sammir i Etto, trajat će 90 minuta, kao posljednje će se izvlačiti osam europskih reprezentacija.
Međunarodna udruga nogometnih saveza (FIFA) prije tri dana je amenovala ‘bubnjeve’ za ždrijeb, koje je pogrešno zvati ‘jakosnim skupinama’ kao primjerice za Euro ili za kvalifikacije. Samo je, naime, prvi ‘bubanj’ sastavljen po ‘jakosti’, uvažavajući renking s Fifine ljestvice, ostala tri ‘bubnja’, točnije zdjele s plastičnim kuglicama u kojima su ceduljice s imenima 32 reprezentacije sudionice završnog turnira, određena su po geografskom načelu.
Uz jednu iznimku; izašlo se, naime, ususret Francuskoj, najlošije rangiranoj europskoj reprezentaciji, koja se žalila što je bila u skupini s pet reprezentacija pa je u kvalifikacijama imala dvije utakmice manje od konkurenata, time i slabiju mogućnost za skupljanje bodova za Fifinu ljestvicu.
Stoga je devet preostalih europskih reprezentacija, među njima i Hrvatska, smješteno u četvrti ‘bubanj’, odakle će jedna odmah na startu ždrijeba biti izvučena u drugi i završit će u jednoj od četiri skupine čiji su nositelji južnoameričke reprezentacije. Time će se postići da više od dvije europske reprezentacije ne mogu biti skupa, a tijekom izvlačenja pazit će se i da se ne spoje po dva južnoameričke, od kojih su Čile i Ekvador u drugom ‘bubnju’, skupa sa svih pet afričkih. Predstavnici Azije te Sjeverne i Srednje Amerike su u trećem ‘bubnju’ koji je po jakosti najslabiji.
Najteže i najlakše moguće skupine svatko si može sam odrediti po subjektivnom dojmu, statistici uspješnosti, Fifinoj ljestvici ili vrijednosti momčadi, no većina izbornika zacijelo će navijati da koliko je god moguće izbjegnu velike klimatske amplitude.
Daleka putovanja
Organizator je, naime, odredio da se u svakoj skupini svaka utakmica odigrava ne samo u različitom gradu, nego i u regiji, a kako je Brazil peta po veličini zemlja našeg planeta, itinerer nekima može biti sličan onom hokejaša Medveščaka u KHL-u.
Najbolje će proći nositelj u skupini H, koji će igrati u relativno bliskim i klimatski ujednačenim Belo Horizonteu, Rio de Janeiru i Sao Paulu. Najgore će, pak, biti nositelju u skupini G, koji će se nadmetati u najtoplijim sjevernim gradovima Fortalezi, Salvadoru i Recifeu. Pozicije broj jedan u svim skupinama bit će dodijeljene nositeljima, a ostale tri će se ždrijebati, tako da bi iz hrvatske perspektive bilo dobro izbjeći položaj A2, koji, istina, donosi najatraktivniji mogući start, s Brazilom u petak 12. lipnja nakon otvorenja u Sao Paulu, no potom se putuje u 3880 km udaljeni Manaus na sjeverozapadu zemlje, jedan sat različitoj vremenskoj zoni, pa u 4508 km udaljeni Recife na istoku. Tko, pak, bude E3, u 1. kolu igra u najhladnijem Porto Alegreu, a u 2. u vrelom i vlažnom Salvadoru.
Vremena početaka su također nepovoljna za momčadi na terenu, a prilagođena TV gledateljima, poglavito europskima. Tako će od 12. do 22. lipnja svaki dan biti po tri utakmice u 13, 15, 16, 17 i 19 sati po lokalnom, a 18, 20, 22 i ponoć po srednjoeuropskom vremenu, dočim će od 23. do 26. lipnja biti po četiri dvoboja dnevno, jer se u istoj skupini 3. kola moraju igrati u isto vrijeme. Najgore će proći oni koji će igrati rano popodne na sjeveru, dakle A2, A3 i A4, D4, E4, F3, G2, što mogu biti i naši.
- Ostajemo kod satnice koja je dogovorena, nisu moguće nikakve izmjene – rezolutno je na pitanje svojih najdražih, britanskih novinara, odgovorio Fifin predsjednik Sepp Blatter.
