Hoće li one praviti društvo Zmajevima u Brazilu?


Još u drevnoj Grčkoj vjerovalo se da bi sportisti trebali izbjegavati seks prije velikih takmičenja. No, današnji naučnici se u većini ne slažu s tim i sumnjaju da apstinencija od seksa poboljšava ili na bilo koji drugi način utječe na sportski učinak.

Pa ipak, mnogim sportistima zabranjeno je da za vrijeme velikih i dugotrajnih takmičenja, poput olimpijskih igara ili svjetskih prvenstava, s njima borave supruge ili djevojke, odnosno uopće članovi porodice. Razlog je bojazan da bi prisustvo djevojke, žene ili djeteta moglo na neki način ometati fokus sportiste i utjecati na rezultate.

Sigurnost i podrška

Upravo je jedno veliko takmičenje ispred nas. Na Svjetskom fudbalskom prvenstvu prvi put će na jednom velikom takmičenju nastupiti i reprezentacija Bosne i Hercegovine. Hoće li "Zmajevi" u Brazilu imati pratnju?

Iz Nogometnog saveza BiH kazali su nam da još razmatraju obje opcije, a da će konačnu odluku donijeti nakon razgovora s igračima i trenerima. Što se igrača tiče, većina ih je u internim razgovorima izrazila želju da s njima u Brazil putuju njihovi najbliži.

Dok NSBiH ne donese odluku o ovom pitanju, "Dnevni avaz" se bavi pitanjem da li je i koliko korisno, odnosno štetno, da uz fudbalere budu njihove supruge ili djevojke.


- Ta odluka zavisi prvenstveno od stava trenera i stava onih ljudi koji su tu prisutni. I fudbaleri su ljudi i njima treba sigurnost i podrška. Ja smatram da bi trebalo omogućiti porodicama da budu u kampu, jer previše je biti odvojen od voljenog bića dvadesetak dana - kaže psiholog Ismet Dizdarević te dodaje:

- Ne treba to vezati samo uz seks. Igračima su potrebni zagrljaj i riječi podrške uoči bitne utakmice. To je ono što njih motivira u tom trenutku - ističe Dizdarević te tvrdi da apstinencija od seksa ne bi trebala predstavljati veliki problem igračima s obzirom na to da su profesionalci i uglavnom su okupirani onim čime se bave.

Potpuna izolacija

Edin Buljugić, specijalista fizikalne medicine, sarađivao je tokom karijere sa mnogim sportistima. Njegovo mišljenje je da bi potpuna izolacija bila najbolja opcija.

- Sve je više trenera koji ne podržavaju dolazak obitelji u trening-kamp za vrijeme priprema ili takmičenja. Zbog toga se ide u potpunu izolaciju uoči važnih utakmica i sportskih događaja kako bi igrači neometano trenirali i imali oporavak nakon treninga - riječi su Buljugića, koji dodaje:

- Moje je mišljenje da porodice ne trebaju putovati s igračima. Ne radi se samo o fizičkom iscrpljenju, već i o psihičkom, a veoma je važno da reprezentativci budu skoncentrisani i da daju 100 posto svojih mogućnosti.

Sportisti koji apstiniraju (ni)su borbeniji

Ako, prema stručnjacima, seks ne utječe na učinak igrača, zašto, onda, veliki broj trenera brani sportistima seks prije takmičenja? Neki uporište nalaze u teoriji da seksualna frustracija vodi do povećane agresije.

A objašnjenje je sljedeće: čin ejakulacije smanjuje razinu testosterona u tijelu, hormona koji je odgovoran za seksualnu želju, ali i agresiju. Prema tome, sportisti koji apstiniraju od seksa, bit će agresivniji na terenu.

I dok treneri imaju svoju teoriju, endokrinolozi tvrde suprotno i kažu da seks, ustvari, stimulira proizvodnju testosterona pa tako povećava agresiju.

Oni koji se ne mogu kontrolirati su životinje

Veliki broj sportista iz ekipnih sportova apstinira voljom trenera. Najradikalnije poteze kada je o tome riječ ima selektor Brazila Felipe Skolari (Scolari). Naime, on je prije SP-a u 2002. Brazilcima uveo 50-dnevnu apstinenciju. No, rigoroznim mjerama skloni Skolari odveo je svoju ekipu do zlatne medalje.

Kada je uoči EP-a 2004. preuzeo kormilo portugalske reprezentacije, Skolari je opet nametnuo igračima stroga pravila o apstinenciji, a javno je rekao:

- Oni koji se ne mogu kontrolirati su životinje!

Tada je Portugal igrao u finalu.

Sada je Skolari ponovo za kormilom Brazila tako da Nejmara (Neymar) i društvo očekuje nova apstinencija.

Za i protiv

Ismir Omeragić, konsultant za rast i razvoj sportista, kaže da se mogu naći razlozi i za i protiv.

- Postoje sportisti kojima je porodica iznimno važan vid podrške i, s te strane, njima je korisno da u svakom trenutku imaju svoje najbliže sa sobom. S te strane upravo njima frustraciju predstavlja separacija. S druge strane, postoje oni sportisti koji rado bivaju odvojeni od svoje uže porodice, jer se na taj način fokusiraju samo na igru i bivaju isključeni iz svakidašnjih dešavanja - kaže Omeragić.

Pa šta je, onda, najbolje za ekipu? Prema mišljenju Omeragića, odgovor se može dobiti dubinskim poznavanjem individualnog sportiste. Poznavanjem njegovih sistema podrške, možemo znati da li je i na koji način njegova porodica ta koja će doprinijeti boljem učinku.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...