Narednog petka, 6. decembra, u Brazilu će biti obavljeno izvlačenje grupa za Svjetsko nogometno prvenstvo. Konačno će nečije ruke imati priliku da u gomili malehnih loptica pronađu papirić s natpisom Bosna i Hercegovina, nakon čega će naš nacionalni ponos još više narasti. Takmičenje najboljih reprezentacija svijeta počinje 12. juna, a datum kad ćemo na tronu vidjeti šampiona je 13. juli. Sav spektakl između ta dva datuma održat će se na dvanaest brazilskih stadiona, smještenih u različitim brazilskim gradovima.
U prvom šeširu nalazi se Brazil kao domaćin, dok će preostalih sedam mjesta popuniti najbolje rangirane reprezentacije svijeta prema FIFA-inoj posljednjoj rang-listi. Prema nezvaničnim informacijama, Bosna i Hercegovina će, zajedno s ostalim evropskim selekcijama, biti smještena u drugi šešir, dok je treći šešir rezerviran za zemlje iz Afrike i Južne Amerike. Zajedno s njima bit će i Francuska kao najlošije rangirana reprezentacija Evrope. Posljednji, četvrti šešir popunit će zemlje iz Srednje i Sjeverne Amerike te plasirane selekcije azijske konfederacije u koju spada i Australija. Pretpostavlja se da jedna grupa ne smije sadržavati više od dva predstavnika s jednog kontinenta, te bi, po tome, Francuzi izbjegli Švicarsku, Njemačku, Španiju i Belgiju.
Prvi šešir: Bez okolišanja, Švicarska najpoželjnija
Brazil, Španija, Njemačka, Argentina, Kolumbija, Belgija, Urugvaj i Švicarska
Ovo je obično šešir “kapitalaca”, odnosno reprezentacija čije se učešće podrazumijeva i koje pretendiraju u borbi za tron, neovisno o tome koja je godina i koje je prvenstvo u pitanju, tako da nema razlike ni ovaj put. Tu spadaju neprevaziđeni Brazil, dominantna Španija, poletni Nijemci i Messijeva Argentina. Dovoljno je kazati da bismo bili počašćeni ukoliko nas ova “četvorka” zaobiđe u grupnoj fazi, a polemizirati o tome ko bi nam najviše odgovarao od ovih reprezentacija gubljenje je vremena.
Preostale četiri reprezentacije prvog šešira su Belgija, Urugvaj, Kolumbija i Švicarska, a to je interesantno jer nijedna od spomenutih nema ustaljene uspjehe na velikim takmičenjima. Jedino se Urugvajci na neki način mogu pridružiti velikoj četvorci koja je spomenuta na početku predstavljanja; oni su na posljednjem prvenstvu osvojili četvrto mjesto, za razliku od Belgije i Kolumbije kojima je posljednje učešće na svjetskim prvenstvima bilo 2002, odnosno 1998. godine. Kad se tome doda podatak da je Švicarska na proteklom prvenstvu ispala u grupi, uviđamo da posljednje četiri nabrojane selekcije nemaju tradicionalno zapažene uloge na mundijalima.
Od ovih selekcija, našim Zmajevima jedino odgovara Švicarska i tu nema pogovora. Njihovo najjače oružje su legendarni trener Ottmar Hitzfeld (64) i vezni red koji predvode Inler (Napoli), Shaqiri (B. München) i Behrami (Napoli). Švicarci posjeduju i solidnu odbranu, igraju zrelo i vrlo su vrijedni, ali je njihova najveća mahana loš napad, gdje je najveća zvijezda mladi Haris Seferović (21) iz Real Sociedada. Dokaz da im napad nije jača strana jeste podatak da je njihov najbolji strijelac kvalifikacija štoper Fabian Schär sa samo tri postignuta gola.
Belgija spada među najskuplje reprezentacije svijeta, a njene udarne igle su Kompany, Fellaini i Hazard. Zatim, u Kolumbiji nastupa nekoliko velikih fudbalskih imena poput Falcaoa (Monaco), Jamesa Rodrugueza (Monaco), Jacksona Martineza (Porto) i Guarina (Inter); a tu je i sjajni Urugvaj koji posjeduje vrlo ozbiljnu ekipu, koja godinama igra zajedno pod vođstvom trenera Tabareza, a čiji napad predvodi ponajbolji reprezentativni tandem svijeta, Cavani i Suarez. Svjetska fudbalska javnost od Belgije, Kolumbije i Urugvaja očekuje pozitivno iznenađenje te ih nerijetko ubrajaju među deset favorita prvenstva što opravdava tvrdnju da nam iz ovog šešira najbolje odgovaraju Švicarci.
Treći šešir: Priželjkujemo Alžir ili Ekvador
Čile, Obala Slonovače, Francuska, Ekvador, Gana, Alžir, Nigerija i Kamerun
Čile je trenutno 12. reprezentacija svijeta. U južnoameričkim kvalifikacijama plasman su ovjerili osvajanjem trećeg mjesta, iza Kolumbije i Argentine. Njihov uspon kreće dolaskom trenera Jorgea Sampaolija, koji forsira dvije formacije 3-4-3 i 4-3-3 usmjeravajući igru na brze kontranapade sa strateškim čuvanjem posjeda. Tri nosioca igre u ovoj selekciji su Medel (Cardiff City), Vidal (Juventus) i Alexis Sanchez (Barcelona). U posljednja dva mjeseca odigrali su tri utakmice protiv velikih reprezentacija. Počeli su u septembru remijem sa Španijom (2:2), potom su u novembarskim terminima savladali Engleze na Wembleyu (2:0) i minimalno izgubili od Brazila sa 2:1. Ova tri rezultata kazuju da je riječ o izuzetno opasnoj ekipi i ne bi bilo poželjno imati ih za rivale u grupi narednog ljeta.
Iza repezentacije Čilea, kao četvrta reprezentacija južnoameričke konfederacije, Ekvador se plasirao na Svjetsko prvenstvo. Na tom putu najviše im je pomogla odlična igra kod kuće, gdje su u osam utakmica ostvarili sedam pobjeda i jedan remi, ali je njihov učinak u gostujućim mečevima zaokružen bez ijedne pobjede. Najveća zvijezda Ekvadora je brzonogi Antonio Valencia, fudbaler Manchester Uniteda. Inače, Ekvador i jeste zasićen brzim i fizički spremnim igračima, ali mahana ovog tima leži u lošoj kompaktnosti, tako da nisu ekipa od koje se može očekivati tečan fudbal. Spadaju u red onih reprezentacija koje biste trebali savladati ukoliko se smatrate kvalitetnim za osminu finala, tako da Zmajevima ne bi bilo loše ako se nađu s Ekvadorcima u grupi.
Nastavljamo s reprezentacijama Afričkog kontinenta koje obično posjeduju nekoliko izuzetnih individualaca, ali kao kolektiv loše izgledaju. Počinjemo sa selekcijom Obale Slonovače kojoj je ovo treći uzastopni plasman na smotru najboljih selekcija svijeta. Bjelokošćani nisu imali sreće u protekla dva mundijala, ponajviše zbog lošeg žrijeba. Na prvenstvu u Njemačkoj 2006. godine bili su izvučeni zajedno s Holandijom, Argentinom, Srbijom i Crnom Gorom gdje su završili na trećem mjestu. Četiri godine kasnije, u Južnoj Africi, za protivnike su dobili Brazil, Portugal i Sjevernu Koreju te ponovno bili treći. Ovo je možda posljednja šansa “zlatne generacije”, u koju spadaju Drogba, braća Toure, Kalou, Zokora i Artur Boka, da ostavi dubok trag na Mundijalu. Spomenuti neuspjesi na svjetskim prvenstvima i neslavna ostvarenja na afričkim kupovima nacija, gdje nisu uspjeli osvojiti trofej, ovoj će generaciji vjerovatno biti najveći motiv. Možemo reći da su po kvalitetu ekipe već godinama najbolja afrička selekcija, zbog čega bi bilo lijepo da nas žrijeb podijeli u različite grupe.
Prvenstvo u Brazilu je sedmo uzastopno na koje se plasirala reprezentacija Kameruna, što je rekord za afričke nacije. Njihove karakteristike su vrlo čvrsta odbrana i vezni red popunjen odličnim defanzivnim veznjacima kao što su Mbia (Sevilla), Alex Song (Barcelona) i Makoun (Rennes), a što je istovremeno i mahana zbog nedostatka kreativaca koji bi spojili napad i odbranu, a to pokazuje njihov broj od samo osam postignutih golova u posljednjih šest utakmica protiv Libije, DR Konga i Togoa. Još jedan negativan faktor ove reprezentacije jeste sukob između prve zvijezde Samuela Eto`oa i selektora Volkera Finkea. Sukob traje od septembarskog meča s Libijom kad se nisu složili oko odabira prve jedanaestorke. Pošto je Finke relativno kratko na klupi, svega šest mjeseci, teško je procijeniti kvalitet kamerunskog tima, ali dosadašnji rezultati iz šest mečeva bez poraza uz gol-razliku 8:1 kazuju da bi njemački stručnjak mogao formirati vrlo ozbiljan i nezgodan tim s kojim se neće biti lako boriti u Brazilu.
Gana na Mundijal putuje kao najefikasnija reprezentacija Afrike, s postignutih 18 golova u šest utakmica grupne faze, dok su u dodatnim kvalifikacijama srušili Egipćane s ukupnih 7:3. Ne mogu se pohvaliti kvalitetnim igračima u odbrani i napadu, ali zato posjeduju nevjerovatan vezni red sačinjen od zvijezda poput Kwadwo Asamoaha (Juventus), Muntarija (Milan), Essiena (Chelsea) i braće Ayew koji nastupaju za Marseille. Ukoliko bismo ih usporedili s ostalim timovima iz trećeg šešira, oni bi bili četvrti po kvaliteti iza Čilea, Francuske i Obale Slonovače.
Bosanskohercegovački stručnjak Vahid Halilhodžić s klupe predvodi Alžir, koji se smatra naslabijim predstavnikom Afrike i jednom od najlošijih reprezentacija prvenstva. Oni su definitivno najbolja moguća solucija za rivala u grupi, ali to ne znači da protiv njih imate zagarantirana tri boda. Na proteklom prvenstvu u Južnoj Africi s Englezima su odigrali neriješeno, iako su smatrani totalnim autsajderom. Njihova najveća zvijezda je veznjak milanskog Intera Saphir Taider (21).
Aktuelni šampion Afrike, reprezentacija Nigerije, remijem protiv Italije u posljednjoj prijateljskoj utakmici odigranoj 18. novembra pokazala se kao vrlo ozbiljna ekipa koja će nošena osvojenom titulom afričkog šampiona ciljati plasman u osminu finala. Udarne igle ovog tima su veznjak Mikel (Chelsea) i ofanzivci Moses (Liverpool) i Emenike (Spartak Moskva). Njihov najveći problem može biti relativno loša odbrana i neiskustvo, jer prosječna starost tima ne prelazi 25 godina.
Francuze poznajemo još iz prethodnih kvalifikacija za Euro 2012. godine, mada je nakon toga prilično izmijenjena postava s kojom nastupaju. Sada su tu Varane, Sakho, Pogba, Debuchy i Moussa Sissokho. Oni sanjaju o zlatnim vremenima s kraja 1990-ih te o uspjehu iz 2006. godine kad su igrali finale. Od tada ne liče na veliku reprezentaciju, ali svejedno, ne bismo ih voljeli vidjeti u našoj grupi na Mundijalu.
Četvrti šešir: Japan najneugodniji
Sjedinjenje Američke Države, Meksiko, Costa Rica, Honduras, Japan, Iran, Južna Korea, Australia
Predstavljanje četvrtog šešira ne zahtijeva mnogo priče. U startu, ukratko, možemo kazati da se selekcije Costa Rice, Hondurasa, Irana i Australije moraju savladati ako želite pristojan rezultat na Mundijalu. Ove četiri reprezentacije zajedno vrijede, otprilike, kao naša selekcija (83 miliona eura) tako da, uz ozbiljan pristup našeg tima, pobjeda protiv njih ne bi trebala doći pod znak pitanja. Jedna od ovih reprezentacija u grupi na prvenstvu za nas bi bila poklon.
Protiv Sjedinjenih Američkih Država proteklog smo ljeta igrali na Koševu gdje su nas porazili sa 4:3, iako smo u prvom poluvremenu imali vođstvo od 2:0. Usprkos porazu, mogli smo primijetiti da je najjače oružje Amerikanaca mentalna snaga i jak kolektiv, što je i razumljivo kad uzmemo u obzir da ih s klupe predvodi Nijemac Jurgen Klinsmann. Njihova najzvučnija imena su veznjaci Bradley (Roma), Jones (Schalke), Dempsey (Seattle) i napadač Altidore (Sunderland); u svakom slučaju, protivnik od kojeg smo objektivno jači.
Meksiko je na prvenstvu samo zato što ima isuviše lagan kvalifikacijski ciklus, i da je Panama savladala Ameriku kod kuće, Meksikanci se ne bi plasirali. Naime, Panama je do sudijske nadoknade vodila sa 2:1, da bi u nadoknadi primila dva gola i tako izgubila sa 3:2. Prvo ime meksičke selekcije je napadač Manchester Uniteda Chicharito, a ostale zvijezde su Dos Santos (Villareal) i Guardado (Valecia). Protiv njih smo odigrali dva meča u posljenje dvije godine i oba smo izgubili, što nam kazuje da nemamo pravo misliti da su lagan protivnik, iako imamo kvalitetniji tim od njih.
Južna Koreja je reprezentacija sačinjena od igrača koji većinom igraju za azijske i arapske klubove. Prvo ime reprezentacije je krilni napadač Son (21), koji nastupa za Bayer iz Leverkusena. Koreanci vole čuvati posjed i igrati lepršavo, a najveći nedostatak im je to što nemaju klasičnu “devetku” u napadu i nedovoljno dobrog golmana.
Za kraj, predstvaljamo Japan koji smatramo najopasnijom ekipom iz ove jakosne skupine. Prije svega, imaju veću vrijednost od nas, što nije bio slučaj s ostalim selekcijama ovog šešira. Dalje, Japanci su u novembarskom terminu odigrali prijateljske mečeve s Holandijom i Belgijom gdje su ostali neporaženi. S Holanđanima su odigrali 2:2, dok su Belgijance, koji su kao neporaženi u kvalifikacijama otišli na Mundijal, savladali sa 3:2. Igraju veoma lijepo, tehnički su odlično potkovani, i, neovisno o kvalitetu protivnika, trudit će se da čuvaju loptu. Njihov selektor je iskusni italijanski stručnjak Alberto Zaccheroni (60), koji je u svojoj karijeri vodio Juventus, Inter i Milan, a to dovoljno govori o njegovom kvalitetu. Iako ovakva ekipa ne ovisi o pojedincu, napomenut ćemo da su njihove najveće zvijezde Kagawa (Manchester United) i Honda (CSKA Moskva). Teško da iko želi imati Japance u svojoj grupi, pa tako ne želimo ni mi.
(Piše: Omar TIPURA, Novo Vrijeme)
