Mašinska škola
Četrdesetdvogodišnji Kapetanović potječe iz prave nogometne porodice. Njegov 12 godina stariji brat Mirza član je šampionske generacije Sarajeva i reprezentativac bivše Jugoslavije. Upravo je ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu naslijedio od njega.
- Prve nogometne korake naučio sam uz Mirzu. Odrasli smo na Siranu i na Mejtašu, gdje smo stalno s vršnjacima igrali lopte. Majka Zumreta i rahmetli otac Muhamed pokušavali su, naravno, da nam školovanje bude na prvom mjestu, ali u tome nisu uspjeli. Kod nas je nogomet uvijek bio najbitniji. Za nas je on bio sve i nismo imali nikakve druge zanimacije. Uvijek se rado sjećam igranja po mahalama i utakmica protiv raja iz drugih ulica. To je imalo posebnu draž. Bila su to prelijepa vremena, kojih se uvijek rado sjećam. Još kao dječak postavio sebi sam cilj da ću postati profesionalni nogometaš i taj cilj sam i ispunio - kaže Kapetanović.
Nogometni uzor bio mu je stariji brat.
- Mirza je bio šampion sa Sarajevom, ali sam igrao u Borusiji Dortmund, malo većem klubu nego što je tim s Koševa. Brat me je upisao u bordo tim, ali sam od njega imao veliki kompleks. Svi su govorili da igram zbog Mirze, da nisam talent, zbog čega sam u 14. godini odlučio da prijeđem u omladinsku školu gradskog rivala Željezničara i nisam se nimalo pokajao. U ekipi s Grbavice odlično su me prihvatili i, kao veliki talent, zaigrao sam za prvi tim i igrao u juniorskoj reprezentaciji Jugoslavije. Željo je bio i ostao moja velika ljubav. Uporedo sam nekako završio Srednju mašinsku školu u Sarajevu, a potom sam upiso DIF, gdje sam vrlo kratko bio student. Bila je to mala ekskurzija i brzo sam digao ruke - kaže Sead.
U Želji je doživio potpunu afirmaciju, ali je sve morao početi ispočetka kada je 1992. godine, u vrijeme agresije na BiH, trbuhom za kruhom, otišao u Njemačku.
Teška vremena
- To su bila veoma teška vremena. Počeo sam u njemačkom trećeligašu Ašafenburgu. Potom sam prešao u Visbaden. Tada sam zarađivao dovoljno da preživim i da unajmim stan. Imao sam veliki motiv da uspijem. Uslijedio je prelazak u Frankfurt, koji je za mene bio odskočna daska. Tu sam naprosto zablistao. Kao bočni igrač zabio sam šest golova i imao sam veliki broj ponuda. Ipak, odlučio sam se za Volfsburg. Tada ovaj klub po budžetu nije bio ni sjena današnjeg. To je bila mala sredina sa solidnim stadionom. Jedne godine je malo nedostajalo da ispadnemo u drugu ligu. Poslije počinju ozbiljnija ulaganja. Ušli smo u Bundesligu i u Volfsburgu sam proveo pet sezona - prisjeća se Kapetanović.
U posljednjoj sezoni u dresu Volfsburga on je pružao odlične partije tako da se našao na meti najboljih njemačkih klubova.
- Imao sam zanimljive i finansijski dobre ponude Bajrna, Herte, Bajera, Saragose, Borusije... Na kraju sam potpisao ugovor sa slavnim klubom iz Dortmunda. Od same pomisli na stadion Vestfalen se naježim. To je nešto fascinantno. Treba doživjeti da istrčiš na teren pred nevjerovatnim navijačima Borusije. O atmosferi koju stvaraju navijači “Žuto-crnih” priča cijeli svijet - kaže bivši nogometni reprezentativac BiH.
Slavnu njemačku ekipu napustio je na sredini sezone, odrekavši se na taj način šestomjesečne plaće i velikih novčanih sredstava koja su mu bila zagarantirana ugovorom.
- Jednostavno, nisam više mogao. Bio sam loše fizički i psihički. U kratkom vremenu imao sam velikih problema sa povredama. Nikako nisam mogao dalje. Više sam bio u bolnici nego izvan nje. Nisam više mogao. Pokupio sam stvari iz Dortmunda i otišao na pecanje na jezera i rijeke u BiH. Na taj način sam postao možda jedini nogometaš koji je dao otkaz slavnoj Borusiji - kaže Kapetanović.
Ljubav i biznis
Posljednje utakmice odigrao je u dresu Sarajeva i u to vrijeme postao je jedan od rijetkih nogometaša koji je nastupao za oba gradska rivala.
- To je više bila neka avantura. Ne znam šta sam uradio. Bilo je slučajno i moja prenagla odluka na molbe drugih ljudi. Naravno, i dalje navijam za Želju, mada volim i Sarajevo. Znam da će svima zvučati veoma čudno, ali nemam nijednog svog dresa - kaže Sead.
Kao nogometaš, potpisao je nekoliko odličnih ugovora i zarađivao je velike pare, ali od toga, kako kaže, ništa nije ostalo.
- Imao sam dosta grešaka. Zaradio sam veliku lovu, ali od nje ništa nije ostalo. Iskren da budem, ne žalim za njom. Shvatio sam da novac nije sve i tako sam živio. Nikada nisam trčao za parama. U mom životu, dok sam igrao lopte, bilo je mnogo žena. Nisam bio načisto je li to zato što sam igrač, što imam love ili je to bila ljubav. Već dugo mi je prelijepo sa Sanelom Čaušević. Sada znam da je to prava ljubav, jer nemam para, a nisam ni nogometaš. Za druge žene prije Sanele, nisam načisto šta je bilo u pitanju - kaže bivši nogometaš.
Kapetanović nerado govori i o braku sa Mirelom, iz kojeg ima 14-godišnjeg sina Dina.
- To je za mene davno završena priča. Ne želim se vraćati u prošlost. Jedino sam razočaran u sudstvo u BiH, koje je katastrofa. Naime, svoju brakorazvodnu parnicu vodim već sedam godina. Moja imovina koja je kupljena prije braka je blokirana. To nema nigdje na svijetu, jedino u Bosni – s ogorčenjem kaže Sead.
Već nekoliko godina njegova baza je Minhen, a često boravi u Sarajevu.
- U bavarskom gradu je i moja ljubav Sanela. Tu sam neko vrijeme imao i biznis, ali sam i taj dio svog života završio - kaže bivši bh. reprezentativac.
Din krenuo očevim stopama
I Sejin sin Din nastavit će porodičnu tradiciju, nedavno je proveo mjesec u kampu Volfsburga.
- Kada je moj sin u pitanju, ne mogu biti objektivan. Za svakog oca njegov sin je najbolji. Ipak, treneri u Volfsburgu bili su oduševljeni njegovim nogometnim znanjem i fizičkim predispozicijama. Prognoziraju mu veliku karijeru - kaže bivši nogometaš.
"Zmajevi" će iznenaditi u Brazilu
Sead je sretan zbog plasmana nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
- To je nešto fenomenalno, najljepše što nam se moglo desiti. Sam plasman je fantastična stvar, a vjerujem da možemo prijatno iznenaditi u Brazilu. Vjerujem da će nam selektor Safet Sušić i “Zmajevi” donijeti još dosta radosti - kaže Kapetanović.
Prijatelji sa zelenog terena
U nogometnoj karijeri stekao je mnogo prijatelja na zelenom terenu.
- To je sasvim normalno kada si u sportu. Kada tri godine živiš s nekim, svakog dana treniraš, igraš utakmice, normalno je da to s vremenom postane prijateljstvo. Matijas Zamer (Matthias Sammer) i Sergej Barbarez samo su dvojica od njih - kaže Sead.
Otvorio restoran "Tim"
Kapetanović je nedavno sa prijateljem otvorio restoran "Tim", koji se nalazi na sarajevskim Ciglanama.
- Rođak mi je dao prostor na korištenje. To je kutak za mene i drage ljude. Tu se često okupimo i opustimo. Redovni gosti su moji dobri prijatelji Adin Hebib i braća Danko i Dario Delibašić - kaže Kapetanović.
(Piše: D. ZEBA, Dnevni Avaz)
