Ni sankcije, ni kritike, ni pritisci - ništa tako inspirativno ne djeluje na bh. političare kao fudbal.
„Plasman na svjetsko prvenstvo sigurno će biti zapažen u cijelom svijetu, da Bosna i Hercegovina postoji, da Bosne i Hercegovine ima i da Bosna i Hercegovina treba da bude. Nepostojanje teksta himne mislim da ne zaslužuje ono što bh. nogometna reprezentacija treba da ima. Bez pjesme znamo da je upola nevrjednije ono o čemu se govori. Ova inicijativa da Vijeće ministara napravi tekst prijedloga, uputi nama u parlamentarnu proceduru, da to što prije donesemo, jer na kraju krajeva, to je naš zadatak i obaveza prema onom što su nam priredili“, kaže Mladen Ivanković Lijanović.
Njegov kolega iz parlamentarne klupe i član bivše Komisije za izbor teksta Himne Slavko Jovičić ne slaže se s njim.
„Ništa im himna neće pomoći, tekst, da bolje igraju. Oni će dobro igrati, svakako. Mislim da do tada ne bi tekst ni naučili“, kaže Jovičić.
Plodom nisu urodili ni dvogodišnji napori etnomuzikologa, političara, pjesnika, koji od preko 300 tekstova nisu uspjeli pronaći pravi - prihvatljiv za sve. Je li momenat za novi tekst pitamo potpredsjednika SDA Asima Sarajlića.
„Mislim da nije realno u ovom političkom ambijentu danas, na početku novembra, dakle deset mjeseci prije izbora, pokretati ovakvu inicijativu, jer je politička situacija u Bosni i Hercegovini toliko složena, da ne može proći ni puno jednostavnija stvar. Moguće je formirati komisiju, ali nije realno da dođemo do nekog rezultata“, smatra Sarajlić.
Nije realno ni da BiH ponovo u nečiji džep stavi 30.000 eura, koliko je potrošeno za rad na prošlom i neuspješnom tekstu himne. Propala je i prošlogodišnja inicijativa da se formira nova komisija, a ni Lijanovićeva 'treća sreća' nije na boljem putu.
Ni Sejdiću ni Finciju ni nezaposlenima i gladnima neće biti lakše kad se u Brazilu zapjeva na taktove bh himne.
„Ne bi trebalo gubiti energiju na to, jer treba stvoriti drugačiji ambijent, ambijent većeg stepena povjerenja u Bosni i Hercegovini, i tada će se moći doći do teksta. U ovoj situaciji to je skretanje pažnje javnosti na nešto što ima značaj, ali daleko manji od druge situacije u Bosni i Hercegovini, gdje veliki broj građana živi na rubu siromaštva, gdje je velika nezaposlenost, gdje je velika nestabilnost koja je dovela do ekonomske i socijalne nestabilnosti. Međutim, tu treba mnogo raditi, i onda – po starom, dobrom običaju, radićemo nešto drugo da bi rekli da nešto radimo, a neće se baviti onim stvarima koje su od životne važnosti“, ocjenjuje predsjednik Foruma građana Tuzla Vehid Šehić.
Odnio ga vjetar
Sav silni rad otišao je niz vjetar prije pet godina i pao na prvom ozbiljnom ispitu, što je potvrdio i tadašnji predsjedavajući parlamentarne Komisije koji je usvojio nesuđeni tekst bh. himne Hilmo Neimarlija.
„Ne sjećam se neke od tih procedura u Parlamentarnoj skupštini BiH u koju je javnost bila tako intenzivno i sa takvim zanimanjem uključena i u koju je uključen veći broj autora prijedloga pjesama i koja je tako osjetljivo, mukotrpno vođena tim teškim usaglašavanjima i koja je na kraju naprosto ismijana“, rekao je Neimarlija.
Baš kao Pape sa svojim Zmajevima pozitvnu energiju građanima bi kroz tekst himne unio još jedan od članova nekadašnje Komisije – Martin Raguž, predsjednik HDZ 1990:
„Vrijeme je za pozitivne stvari, o tome stalno govorim, koliko god to izgledalo donkihotski, da ljude i javnost uvjerimo da možemo donijeti odluke gdje će se ljudi osjećati dostojanstveno, kredibilno, kad svira himna, kad se nastupa u ime zemlje, kad se predstavlja zemlja. Mislim da je baš to ta politička klima, kada ćemo ili probiti tu negativnu političku klimu i otvoriti vjeru da možemo to rješavati, ili ćemo se predati i reći – nemoguće", kaže Raguž.
Bolje i himna bez teksta nego farsa s tekstom, smatra Mario Knezović frontmen grupe Zoster koja je opjevala svu apsurdnost BiH.
„Možda je lakše da nema teksta ako to diže tenzije. Riječi trebaju biti nešto što će prihvatiti svi. Onda je bolje to ostaviti za neka druga vremena. Bolje se dogovoriti nego praviti još jedan konflikt“, naglašava Knezović.
Tri naroda bi bila najsretnija kad bi se pokrenula tri najveća bh potencijala i svako bi pjevao svoju pjesmu, tvrdi Jovičić:
„Energetika, voda, poljoprivreda. Kad bi to uspjeli da stavimo u funkciju, narod bi onda pjevao, svejedno mu, dal' pjevao sevdalinku, himnu, šta god mu na um padne. Bili smo doveli do kraja, ali uvijek neko nađe. Eto, mene su optužili što sam ja insistirao da u himni budu tri strofe, da u jednoj bude zastupljena Bosna, u drugoj Hercegovina, u trećoj Krajina.“
Bosni i Hercegovini tekst himne sigurno bi mnogo značio, pa i fudbalerima u reprezentaciji. No, poznavajući bh političare uz njihovu bi pjesmu bilo teško igrati - čak i fudbal.
