PIŠE: ISMET TURSIĆ (Nogolopta)
Da li pljuvanje velikih cini nas velikim?
Nije lako biti Edin Dzeko u Bosni i Hercegovini. Nije lako biti Edin Dzeko trenutno ni u Manchesteru jer su se ”Jedan i po covjek” odnosno Negredo i Aguero opasno raspucali pa mu ne daju ni blizu Pellegrinijevih prvih 11.
Edin Dzeko je u ovoj 2013. godini dao sedam golova na devet utakmica za reprezentaciju. Neki su bili lijepi, neki vazni dok su neki bili manje lijepi ali jos uvijek vazni za sve nas koji se volimo nazivati navijacima jedne nam jedine. Od tih sedam golova, pet je bilo u takmicarskim tekmama odnosno u kvalifikacijama. Medjutim mnogima medju nama ni to nije bilo dovoljno tako da svaki njegov ”mangupluk” i svaki njegov neuspjeh jedva cekaju da ga popljuju i da mu spomenu Amru koja ni kriva ni duzna po misljenju tih pljuvaca postade simbol svega loseg u Edinovoj karijeri i zivotu.
Savrseno sam svjestan da je forma friska roba i da je Edin trenutno van iste. Problemi u kojima se nasao u klubu su se sigurno odrazili i na njegove nastupe u repki ali to nikako ne moze biti povod da se zaboravi sve ono sto je uradio za nas tim i za nasu zemlju. Uz nadu da cu barem neke od vas podsjetiti na sve ono sto je najbolji ambasador kojeg je nasa zemlja ikad imala do sad uradio za svojih 27 godina zivota.
Podsjeca me ova Dzekina situacija malo na pricu Brace Salihamidzica. Iako je igrao na boku i nerijetko dosta daleko od protivnickog gola sputavali su mu sto ne daje golove jer ”igra u Ba’ernu, mora davat’ po tri komada svaku tekmu”. Sasvim je prirodno imati razlicite nivoe ocekivanja od ljudi oko nas. Naprimjer mjerilo za Vrsajevica je to sto se, citiram, ”bori i igra srcem”. Ja taj stav postujem al’ opet s druge strane meni ta borba i igra srcem nista ne znaci. I kako se ocjenjuje ta borbenost i igra srcem? Po broju otetih lopti sigurno ne, Vrsajevic ih ne otima a iako sta otme, potrosi je sekundu poslije. Igranje srcem? Jel postoji neki kardiolog medju nama koji ima tu spravu pa da moze to izmjeriti? Ja sam ubjedjen da bi nas 99% koji citamo ovaj tekst isto tako se borili i igrali srcem dok ne bi pocrkali kada bi nam se ukazala prilika u najdrazem dresu.
Dajte da se bavimo cinjenicama. Cinjenica je da je Edin Dzeko osvojio Bundesligu i Premiership, da je bio jednom drugi i jednom prvi strijelac Bundeslige te da je prosle godine, unatoc maloj minutazi, bio prvi strijelac viceprvaka Engleske. Direktno je ugradio svoje ime i ime svoje, moje i tvoje zemlje u historijsko osvajanje titule 2011/2012. pogotkom u 92. minuti. Igra u sigurno najzahtjevnijoj ligi na svijetu koja je pod lupom svih strucnjaka ovog svijeta te igra u ekipi od koje se ocekuje da preko noci pokori svijet.
Istina, trenutno ne igra mnogo, izbacio ga je tamo neki Aguero, decko koji je dvaput bio prvak svijeta (U20) sa Argentinom, koji je proglasen i najboljim strijelcem i najboljim igracem 2007. i koji je godinu poslije osvojio zlato na Olimpijskim Igrama sa U-23 repkom ”Gauchosa”. Igrac koji je sa 15 godina debitovao za Independiente u prvoj ligi Argentine i koji je u dosadasnjoj karijeri napravio dva transfera zajedno teska vise od 60 miliona eura. A tek mu je 25 godina.
Konkurencija mu je i Negredo, igrac kojeg je doveo upravo Pellegrini. Masno je placen, 30 miliona eura i naravno da mora igrati. Osim toga prvak je Evrope sa Spanijom prije dvije godine a prosle sezone je osvojio nagradu za najboljeg domaceg strijelca u Spaniji. Drugim rijecima, ispred Edina su dva kapitalca koji trenutno igraju u zivotnoj formi. Edinu je minutaza data na kapaljku i to se sigurno odrzava i na njegovu reprezentativnu formu sto su oni sto zive od tudjih neuspjeha jedva docekali pa da mu se ”natovare na kosti”.
Mene to navodno Dzekino hodanje i nezainteresovanost previse ne pogadja. Zasto? Pogledajmo jos jednom njegov ucinak, sedam golova u devet tekmi u ovoj godini, 10 golova na 10 kvalifikacionih tekmi u zadnje dvije godine. Necu reci pametnom al’ eto skromnom dosta. Dokle god on trpa, on je dobar. Ne ocekujem i ne zahtjevam od njega da igra srcem niti da se bori. Pa valjda ima neko na terenu od onih preostalih deset koji treba da se bore. (Kad malo bolje pogledam vezni red vidim da bas i nema..) Nije Edin kriv sto u veznom redu imamo tri dizelasa kojima je defenzivni zadatak jednacina sa tri nepoznate. Niko ne zahtjeva od Vrsajevica ili od Mujdze da daju golove, niko ne spominje njihove supruge i vjerenice kada ne dadnu gol. Niko od Lulica ne zahtjeva da se sa mrcinom od dva metra na ledjima okrene i da ga zavuce u kontra ugao francuzima u Parizu. Niko od Misketa ne zahtjeva da se bori, trci, uklizuje, znoji.. Sta je problem? Njegov pomalo naivni pristup medijima? Njegova otvorenost prema svima koji mu pridju da se uslikaju ili zatraze autogram? Dao nam je da mu se priblizimo pa kad smo uvidjeli da je kao i mi, od krvi i mesa, daj da ga sunovratimo u nase sivilo i probleme, daj da mu natovarimo hiljadu problema i frustracija za vrat, ha ja, sto bi njemu bilo bolje nego nama? Kasni na skupljanje, garant mu neda Amra da dodje. Hoda po terenu, glumi zvjezdu. Sjedi na klupi u Cityju, normalno kad je kloc.. Jebeno smo podneblje do zla Boga..
U okruzenju gdje je svaki njegov izgubljeni duel pod lupom cijele planete, gdje se svako lose primanje lopte okarakterizuje kao losa tehnicka izvedba i gdje je svaka promasena sansa ”jos jedan dokaz da je kloc” u ocima kriticara, Edinu se mora odati priznanje jer se savrseno dobro nosi sa psihickim naporom natovarenim na njegovo ime i reputaciju.
Djecak ratnog Sarajeva se izvukao iz zivog blata Balkana gdje te svi vuku dole i zele ti da budes kao oni, izdigao se unatoc svima koji su ga pokusavali spustiti na zemlju i koji su mu htjeli zabraniti da sanja. A sanjao je da upozna svog idola Andreja Shevchenka zbog kojeg je poceo navijati za Milan te da barem nekad bude na istom nivou kao veliki Sheva.
E pa vidite djecaci, Edin je svoj san ispunio ne zahvaljujuci ljudima oko njega nego UNATOC njima. Sve i da nakon SP-a u Brazilu kaze ”Ljudi dosta je, odoh za Los Angeles da snimam reklame i da se ljubim sa Amrom”, Edin je postigao sve ono o cemu je sanjao. Osim svog, ispunio je i snove mnogih od nas i stvarno se mora biti dobar idiot i dovesti u pitanje sve ono sto je Edin uradio za nasu reprezentaciju.
Ne zelim nikome govoriti kako treba da zivi svoj zivot i sta treba da misli i da radi ali iskreno se nadam da ce valjda i oni najtvrdokorniji medju pljuvacima za koje je samo panj i kloc jednog dana shvatiti velicinu lika i uspjeha ovog momka. Ama Edin da nikad vise i ne pogleda ka Bosni i Hercegovini zasluzio je statuu ispred Bilinog polja.
Bronzanu a ne drvenu..
