Američki komentatori utakmice Argentina – BiH uporno su ponavljali:
„Pogledajte ovog čovjeka! Safvet Susik!"
A u kadru je svo vrijeme bio Tomislav Piplica kojem su se u nekoliko navrata omakle grimase kojima nas je znao zabavljati i dok je čuvao vrata reprezentativne momčadi. Sjajan, prostodušan tip, taj Piplica. I sjajni komentatori, nema što.
GRANDIOZNI BEGOVIĆ
Osim tog felera moram priznati da sam uživao u njihovom entuzijastičnom komentiranju utakmice, ponajviše vratara. Izgleda su Amerikanci u nogometu najviše opsjednut vratarima. Nikad nisam čuo niti jednog europskog komentatora da toliko priča i analizira vratarska postavljanja, način hvatanje lopte pa čak i bitnost boje dresa za uspješno čuvanje mreže.
A sinoć su ti golmanski frikovi imali što i komentirati. Ako nekome do sada to nje bilo jasno noćas se mogao uvjeriti koliko je grandiozan vratar Asmir Begović. Još kad ti ovi američki soccer manijaci uporno obraćaju pažnju na svaku njegovu kretnju tek tada vidiš kakav je zanatski velemajstor među našim vratnicama.
„Velika ružičasta hobotnica zaplivala je ispred Lamele i on je promašio ono što se ne smije promašiti, sjajan potez Asmira Begovića!“
Pa da, jebem ti, onaj ružičasti dres i služi za usmjeravanje koncentracije protivničkih napadača, ali kome bi, osim Amerikancima, palo na pamet da u prijenosu govori o tome kao jednoj od najbitnijih stvari za uspjeh vratara. Asmir Begović sinoć je bio THE MAN u našoj momčadi, uvjerljivo najbolja figura.
MALI ALIBI
Treba odmah, iako naša igra zaslužuje dosta kritika, napisati i jedan alibi. Emotivno smo ispražnjeni toliko željenim plasmanom na Mundijal i tek ćemo se sad polako vraćati u stvarnost i početi s ozbiljnim pripremama za ono što nas čeka u Brazilu. Makar, s druge strane, ne znam ako igračima treba bolja motivacija za dobru predstavu od činjenice da na drugoj strani terena stoji velika Argentina.
Odigrali smo nekoliko jako smislenih akcija koje su završile šansama za našu ekipu. Na žalost nismo ih realizirali. A to nam se na Mundijalu, s obzirom na neiskustvo, ne smije događati. No, ključ našeg poraza, koji je mogao biti jako uvjerljiv stoji negdje drugdje.
Opet je uzrok našem „plivanju“ bila slaba pokretljivost i činjenica da nemamo odbrambeni blok u središnjici terena nego uvijek puštamo odbranu da rješava probleme. To, faktički, znači da svaki iole suvisao protivnički napad završava u naših 16 metara. Postavili smo ofenzivnu formaciju i time smo sami progutali Pjanića koji se u početku trudio glumiti zadnjeg veznog.
ŠTA SU RADILI NAŠI
Miro je noćas uglavnom bio izvan igre. Ne treba zaboraviti da Pablo Zabaleta jako dobro poznaje Edina Džeku i njegove probleme s kontrolom lopte pri prvom dodiru tako da su nam Argentinski braniči pokupili sve lopte koje je Džeko trebao sačuvati.
Ibišević je bio u nekoj polupsihozi budući je igrao pred svojim ljudima u svom gradu.
Vršajević jednostavno nije marka za velike protivnike iako mu se ne može poreći izuzetan trud.
Medunjanin je imao uspone i padove ali je uglavnom odigrao ono što smo od njega navikli gledati. Isti slučaj je i sa Misimovićem pa shvatite to kako god hoćete.
Edin Višća je bio svijetla točka u našoj ekipi ponajviše zbog toga što zapravo i ne znamo koliko taj dečko može, a pokazao je da može u nekim situacijama da se nosi i sa najvećim izazovima.
Kolašinac je veliki dobitak za našu ekipu, ali još uvijek mladac s ozbiljnim propustima u praćenju igre. Svakako, treba ga kreditirati za ono što je pokazao. Vidi se da je borac i, što se kaže, školovan igrač tako da se i nije pretjerano primijetilo da igra svoj debi.
Pred Spahića i Bičakčića sinoć smo naprosto stavili previše izazova da bi ih se moglo kritizirati, jer i mimo izgubljenosti pred argentinskim velemajstorima imali su ozbiljan broj sjajnih intervencija. Zamislite samo kakav bi rezultat bio da to nije slučaj, ili da na našem golu nije stajao Asmir Begović.
GDJE SU BILI NJIHOVI
Jedna od najboljih opaski američkih komentatora bila je ta da bi Argentina postala svjetski prvak „bez koske“ da na golu imaju Begovića, a u odbrani Spahića. I nije im ni blesava ta primjedba, jer Argentina osim Zabalete ima jako tanku zadnju liniju.
Isto tako imaju samo jednog veznog igrača, Javiera Mascherana, tako da formacijski igraju 4 – 1 – 5, ako formaciju čitamo iz prirodnih igračkih pozicija.
No, legenda Sheffield Uniteda, Alejandro Sabella, radi sjajan posao. Argentina, zapravo, nema jasnu formaciju. Imaju vrlo čudan izbor igrača. Napadači su redom svjetske klase dok su ostale pozicije pokrivene uglavnom, što se kaže, klupskim, ligaškim igračima. Sabella je nekako uspio natjerati velike nogometne zvijezde da budu pokretljive iznad svake mjere tako da apsolutno svi grizu i u odbrambenoj fazi. Ponovo je udahnuo život Maxi Rodrigezu, a čudesan je način na koji je uspio uvjeriti Di Mariu da može biti sjajan centralni vezni igrač. Di Maria je noćas odigrao velebnu partiju.
Brzina kojom raspolažu argentinski napadači bila je ključ njihove odbrane zasnovane na presingu na loptu. A njihova kombinatorika je u nekoliko navrata našu prilično krutu i nepokretnu formaciju činila smiješnom.
NIJE SRAMOTA, STVARNO NIJE
No, nije sramota izgubiti od Argentine. Najbitnije je naučiti lekciju i učiniti nešto da, opet ponavljam, prikrijemo, kamufliramo naše slabosti. A Sabella nam je dao odličan primjer kako se to radi, jer iako nema konkretne vezne igrače našao je način kako da to prikrije na terenu. Mi smo pak u sredini terena išli tome na ruku obzirom su naši igrači često pokušavali s dodavanjima u kojima nije bilo odlučnosti.
Bilo kako bilo, porazila nas je kudikamo bolja momčad u jednoj vrlo ozbiljnoj utakmici koja nije imala ni malo praznog hoda kakav obično imaju prijateljske utakmice. Na tome treba čestitati izbornicima koji su se očito dogovorili da odigraju jednu pravu natjecateljsku utakmicu iako je na stolu bio samo prestiž.
Svi kažu: zamislite sad ovu Argentinu s Messijem! No, ja nisam siguran da s njim u ekipi mogu ovako momčadski dobro odigrati osim ako Sabella ne uspije sve to izbalansirati do kraja. Messi u ekipi znači i Kun Aguero na klupi, a to je, priznat ćete ravno bezdušnom ruskom organiziranom kriminalu.
No, na stranu slatke muke argentinskog izbornika, jer albicelesti su nam održali lekciju iz modernog nogometa na baseball igralištu u St. Louisu pred masom naših navijača. A jedna od stavki te lekcije koju moramo naučiti od Argentinaca jeste kako se momčadski braniti, pokrivati leđa jedan drugom.
I, kao i obično, moramo se spustiti na zemlju. Mi smo novi kolač među velikim dečkima i samo nas skroman i ponizan pristup s punom sviješću o vlastitim vrlinama i manama može trajno upisati u taj viši nogometni razred.
