Vijest da je Sead Kolašinac stekao pravo nastupa za reprezentaciju Bosne i Hercegovine selektor Safet Sušić dočekao je s odobravanjem i riječima da smo dobili igrača za narednih deset godina.
Povrede su prošlost
Kolašinac je zbog povrede zabilježio samo tri nastupa za Šalke u Bundesligi ove sezone (dvaput ušao s klupe) te još tri u Ligi prvaka. Kako se sada osjeća?
- Hvala Bogu, sada je sve uredu i nema nikakvih problema. Počeo sam ponovo da treniram punim intenzitetom i nadam se da ću vrlo brzo ponovo biti standardan u ekipi. Upravo kada sam trebao da se dokazujem, naišle su povrede, koje su, srećom, iza mene.
A kako to komentira odbrambeni igrač Šalkea? Simpatičnom izjavom koja dosta govori i o njegovim ambicijama i samopouzdanju:
- Meni je tek 20. Dakle, ako bude zdravlja i sreće, možda i za 15 godina – kaže raspoloženi Sead u razgovoru za “Dnevni avaz” prije polaska na put u Sent Luis, gdje bi protiv Argentine u noći sa ponedjeljka na utorak trebao debitirati za našu reprezentaciju.
Kolašinac je na spisak igrača za meč u Sent Luisu uvršten naknadno, nakon što je dobio dozvolu FIFA-e. Nada se da će zaigrati.
Otvoren razgovor s Nijemcima
Kolašinac je igrao za omladinske selekcije Njemačke, zemlje u kojoj je rođen (Karlsrue). Kakvi su bili odjeci njegovog izbora da igra za BiH? Je li bilo pritisaka Saveza Njemačke?
- U klubu su mi svi odreda čestitali, igrači, naravno i menadžer, trener i ostali iz uprave. Ljudi iz Njemačkog saveza ranije su dolazili i imali smo jedan otvoren razgovor tokom kojeg su nastojali da me uvjere da i dalje igram za Njemačku. Rekao sam im da su moje srce i moja krv bosanski i da ću igrati za Bosnu i Hercegovinu. Ostavili su mi nekoliko dana da razmislim i odlučim te da im javim. Nakon dva dana, poslao sam im poruku da ostajem pri stavu da igram za Bosnu i Hercegovinu.
- Trudit ću se da opravdam Sušićevo povjerenje. Ako zaigram protiv Argentine, bit će to za mene velika motivacija. Igrati za svoju zemlju protiv jedne od najjačih ekipa na planeti nije mala stvar – ističe naš sagovornik pa dodaje:
- Radujem se što ću imati priliku da upoznam igrače, Džeku, Misimovića, Pjanića… Sa Spahićem se već znam, on je blizu mene i viđamo se često.
Trenutak kada mu je javljeno da je stekao pravo igranja za BiH, opisuje kao najdraži u fudbalskoj karijeri.
- Bio je to super osjećaj, nešto što se nikada ne zaboravlja. Bili smo u Londonu, pred utakmicu s Čelzijem u Ligi prvaka, a kada sam se nakon treninga vratio u svlačionicu, vidio sam više od 20 propuštenih telefonskih poziva. Najviše ih je bilo od babe pa sam ga odmah nazvao da vidim šta je, a on mi je onda prenio vijest.