Rado se vraćam u Sarajevo, Mostar
- Uvijek rado dolazim ili vraćam se u Sarajevo, Mostar, gdje je i grob moje kćerke, kaže Petranović, koji – nakon što je progutao knedlu u grlu, dodaje:
- Naravno, u BiH, ali i N/FSBiH imam i puno prijatelja. Nikada neću zaboraviti kako su me nedavno u Savezu primili Ivica Osim, koji je tada bio predsjednik Komiteta, te generalni sekretar Jasmin Baković i njihovi saradnici …
Iako po rođenju Crnogorac sa Cetinja, a trenutno živi u Leskovcu, Petranoviću su uvijek puna usta Bosne i Hercegovine.
- Drago mi je što su istorijski uspjeh reprezentacije BiH, to jeste plasman na Mundijal u Brazil, proslavili i oni što su u ratu po evropskim gradovima pričali da treniram mudžahedine. Danas se i oni šepure po Bilinom polju, Koševu… ali nema veze. Također, drago mi je i to što pobjede izabranika Safeta Sušića sada slave i oni što su – kao čelnici klubova, najstrožije kažnjavali igrače kada su dobijali pozive iz NSBiH-a… Ne, nema potrebe da spominjem imena. Neka se sami prepoznaju, a naša raja u Sarajevu, Mostaru i drugim bh. gradovima dobro zna ko su oni.
A onda je Petranović sa dosta sjete pričao o prvim akcijama, kako kaže, naše reprezentacije.
- Prvi poziv u reprezentaciju dobio sam ratne 1993. godine. Dobro se sjećam, to je bilo pred humanitarnu utakmicu u Dizeldorfu koju je organizovao jedan veliki čovjek – Bosanac I Hercegovac, Aleksandar Ristić. On se pokazao kada je bilo najteže… Tada su po prvi put iz ratnog ludila izašli Fuko Muzurović, tadašnji selektor, Predrag Pašić… U Dizeldorfu je na okupu bila elita našeg fudbala – Haris Škoro, Vlatko Glavaš, Slaviša Vukićević, Admir Smajić… Bojim se da nekoga ne zaboravim.
Zatvorena vrata reprezentacije
Na pitanje ko Vam je zatvorio vrata naše reprezentacije, Petranović odgovara:
- Na jedan vrlo ružan, nekorektan način iz tima su me sklonili Džemaludin Mušović i Jusuf Pušina. Nakon toga sam otišao na razgovor kod rahmetli Alije Izetbegovića, kojeg izuzetno cijenim, poslije čega sam se povukao na jedan kulturan način. Međutim, uvijek ističem – u svakoj prilici, da sam sa ponosom nosio ljiljane. Tako je i danas… Da se ponovo rodim, opet bih uradio isto. Uvijek sam bio na pravoj strani
Podsjetimo, boje naše reprezentacije u tim prvim utakmicama – pored Petranovića, branili su: Enver Lugušić, Fahrudin Omerović, Ibrahimović, Anto Jakovljević, Mirsad Baljić, Refik Šabanadžović, Suvad Katana, Faruk Hadžibegić, Davor Jozić, Mehmed Baždarević, Demir Hotić, Blaž Slišković, Safet Sušić, Haris Škoro, Semir Tuce, Meho Kodro, Predrag Jurić, Husref Musemić, Senad Merdanović, Mirza Kapetanović, Ismet Mulabdić, Ibrahim Duro, Edim Hadžialagić, Haris Karamehmedović, Mirza Varešanović, Sanjin Pintul, Enes Demirović, Almir Turkovic, Ivica Jozić…
- Kroz sve te revijalne utakmice, gdje smo se za našu BiH borili i na “zelenom tepihu”, širili smo istinu… Međutim, kada su se približile kvalifikacione utakmice, pomaknut sam u stranu.
Petranović, koji već duže vrijeme radi kao trener golmana, trenutno je bez angažmana.
- Spremam se na jedan dalek put, ali to je još poslovna tajna. Javit ću vam sve za 15-tak dana. Idem u jednu azijsku zemlju, gdje bih trebao nastaviti trenersku karijeru
I za kraj bivši golman Lovćena, zagrebačkog Dinama, Veleža, Trabzonspora, Konjaspora, ljubljanske Svobode, Korotana, Sarajeva… ali i naše reprezentacije je dodao:
- Od srca čestitam Vahi (Vahidu Halilhodžiću – op.a.) plasman na Mundijal
Reprezentacija je najsvjetlija tačka
Petranović je bio, kako kaže, sa rajom na dočeku naših reprezentativaca iz Kaunasa.
- Maksuz sam došao da sa narodom Bosne i Hercegovine proslavimo veliki ili ogroman uspjeh… Plasman u Brazil je najsvjetlija tačka u posljednjih 20 i više godina – od teških ratnih dana do sada, tvrdi Petranović.
- Drago mi je da se narod u BiH – nakon više od 20 godina, ponovo zagrlio, zapjevao… Reprezentacija BiH je najsvjetlija tačka države Bosne i Hercegovine. Međutim, moram istaknuti i to da naša reprezentacija nije dostigla svoj limit. Četa Safeta Sušića će u Brazilu otići bar do četvrtfinala. Ne, nije to samo moja prognoza, nego i mnogih stručnjaka. Vjerujem u Safeta Sušića, koji je moj veliki prijatelj. Nije onaj na “baterije”, već pravi prijatelj već dugo godina – dodaje Vukašin.
Sušiću i našim momcima sada treba što više mira i pozitivne energije
Komentarišući posljednji poraz od Argentine, Petranović kaže da ne treba nikoga kritikovati iz našeg tabora.
- Ipak, bliži se kraj prve polusezone, a ne treba ni napominjati da su prvenstva iz kojih dolazi većina naših momaka zahtjevna, naporna… Ni put do Sent Luisa nije bio lagan. Ne, ne treba im ništa zamjeriti, već skinuti kapu za sve urađeno do sada – kaže Petranović.
- Naprimjer, i Novak Đoković, kojeg vole i Bosanci i Hercegovci – i cijela bivša SFRJ, kad izgubi meč, set ili gem bez razloga dođe na udar kritike. Ne može se stalno pobjeđivati. Nekada više naučiš iz poraza, nego iz pobjede. Nekada je on korisniji… Jer, ako je cijela BiH nakon pobjede u Kaunasu nekoliko dana bila u transu i skakala do neba, a i ja sa njima u najljepšem gradu na svijetu – Sarajevu, nema nijedan razlog da se sada napada bilo ko. To je tako, gledano sa sportske strane…
Ponavljam, vjerujem Safetu Sušiću i našim momcima, kojim do početka predstojećeg Mundijala treba što više mira i pozitivne energije.
